AfD potomci nacista u usponu na podlozi koju su stvorili rasisti CDU CSU

Nakon parlamentarnih izbora 6 sept. 2026 u jednoj od Nemačkih pokrajina, Saxony-Anhalt, kada su fašisti AfD dobili 43.8% glasova, rasisti CDU/CSU koji AfD vide kao konkurenciju, su pali u paniku da će izgubiti pozicije i bogaćenje, a takodje i ostale partije koje se foliraju da su levičari. Radi se o medjusobnom glodjanju ko će da stavi šapu na pare iz budžeta i ko će dobijati lovu od naci milijardera pa se foliraju da su bolji od AfD, rasisti se predstavljaju kao demokratija i nešto bolje od fašista. Sve partije služe interese bogataša a nemački bogataši žele da eksploatišu kolonije i u tu svrhu imaju BND i GIZ i slične kriminalce koji korumpiraju vladajuću klasu u kolonijama kao što je Srbija, izmedju ostalog. Dakle, fašisti neće odustati od kolonijalne politike, ta politika traje 150 godina, svejedno ko je na vlasti, jer bogati su bogati mnogo duže nego što su političari na vlasti, vlast dolaz i odlazi, bogataši ostaju i finansiraju političare i partije, zato se kolonijalna politika ne menja 150 godina a u Francukoj i Britaniji 300 godina. Dakle, fašisti neće odustati od nafte, gasa, jeftine radne snage u drugim zemljama a sadašnji rasisti na vlasti su već krenuli sa većom proizvodnjom naoružanja, sigurno neće da drže naoružanje za ukras. U skladu sa tim nemački anarhisti napadaju vojnu industriju, objekte, vozila, šta već mogu nekoliko drugova da učine. O tome će biti vest kad odradim prevod, to jeste vest s obzirom da su zapadnjaci omekšani srednjeklasnim životom i samo kenjaju protiv kapitalizma, ali eto, nadju se nekoliko njih koji su skupili muda da rizikuju robiju i izvode akcije.

Da se vratim na AfD… Oni su se u stvari otcepili od rasista CDU a liderka Alis Vajdel je radila i za Goldman Sachs, dakle, tamo vamo je radila za milijardere i bankare, nije devojka iz radničke klase već devojka koja služi bogate a malo je drugačija od njenog dede naciste, nacisti su ubijali homoseksualce a ona je lezbejka, fašisti se uklapaju u 21 vek, da dodju do glasova to jest love i da se bogate. Henning Conle, nemačko švajcarski milijarder sa biznisom u Britaniji takodje finansira AfD.

A 43.8% (576 037 glasova) je u stvari mala cifra u poredjenju sa tradicionalno rasističkom Bavarijom gde su dobili 2003 godine 14.6% a to je 3x više: 1 999 924 glasova. Saarland je mali, tamo su dobili 25 718 glasova, u Berlinu 9.1% a to je 137 871 glasova a na severu iznad Hamburga, Schleswig-Holstein su izgubili 5% i nisu osvojili ni jedno mesto 2022 godine sa 61 169 glasova. Dakle, frka se pravi od strane onih koji AfD vide kao konkurenciju a nisu ništa bolji a za nas iskrene levičare, naravno samo ukidanjem države i eksploatatorske ekonomije može da se zaustavi porast fašizma koji služi bogataše sa svojom ksenofobijom i diskriminacijom koja donosi profit bogatima. Mi ne nasedamo na propagandu da su jedni bolji od drugih. Evo ukratko vesti sa kapital medija, neće da kažu fašisti nego desničari zato što medije poseduju bogataši …

Ubedljiva pobeda krajnje desničarske Alternative za Nemačku na pokrajinskim izborima u Saksoniji-Anhaltu izazvala je politički šok i brojne međunarodne reakcije. Američki predsednik Donald Tramp ocenio je uspeh stranke velikom pobedom i posledicom nezadovoljstva građana migracionom politikom. Stranka AfD je u nedelju izbila na prvo mesto na pokrajinskim izborima u Saksoniji-Anhalt, čime se ova krajnje desničarska stranka našla na pragu preuzimanja vlasti na pokrajinskom nivou. Izgleda da je nemačkog kancelara Fridriha Merca dobro uzdrmao težak izborni poraz njegovih konzervativaca u maloj nemačkoj pokrajini Saksoniji-Anhaltu. Njegova stranka je u ovoj istočnonemačkoj pokrajini između Labe i Harca, sa oko 17 odsto osvojenih glasova, prepolovila svoj rezultat, dok je ubedljivi pobednik Alternativa za Nemačku (AfD), sa gotovo 44 odsto glasova i 39 od 83 poslanička mesta, što je najbolji pokrajinski rezultat u istoriji stranke, iako joj nije bilo dovoljno za samostalnu većinu. Alis Vajdel, koja je u julu 2026. ponovo izabrana za kopredsednicu AfD-a, time je dodatno učvrstila položaj jedne od centralnih figura nemačke politike. Alis Vajdel ponovo je u centru evropske političke pažnje. Sa njenim političkim usponom ponovo se, govori i o porodičnoj prošlosti o kojoj je godinama bilo veoma malo poznato, njenom dedi Hansu Vajdelu, članu Nacističke partije i SS-a, koji je tokom Drugog svetskog rata bio vojni sudija u okupiranoj Varšavi. U martu 1941. upućen je u okupiranu Varšavu na obuku za vojnog sudiju, a već u julu počeo je da radi pri sudu vojne komande u tom gradu. Tako je postao jedan od približno 3.000 sudija nacističkog vojnog pravosuđa. Bio je to represivni sistem koji je izricao drakonske kazne vojnicima, dezerterima i protivnicima režima. Prema istraživanju nemačke istoričarke Klaudije Bade, vojni sudovi Trećeg rajha izrekli su približno 50.000 smrtnih presuda, od kojih je više od 20.000 izvršeno. Njihov broj smrtnih presuda bio je veći od bilansa civilnog nacističkog pravosuđa. Dokument o njegovom unapređenju od 12. oktobra 1944. prošao je kroz Hitlerov glavni štab i nosio potvrdu Adolfa Hitlera, koji je kao vrhovni komandant Vermahta imao i najvišu vlast nad vojnim pravosuđem. Hans Vajdel nikada nije pravosnažno osuđen zbog svoje uloge u nacističkom vojnom pravosuđu. Njegov slučaj nije bio izuzetak u posleratnoj Zapadnoj Nemačkoj, nijedan nekadašnji nacistički vojni sudija nije pravosnažno kažnjen zbog proizvoljnog izricanja smrtnih kazni.