Hakovanje – prvi koraci
Rešio sam da napišem jedan članak o hakovanju, ali će uvodne napomene da budu malo duže.
Hakeri koji nisu anarhisti nisu politički obrazovani i oni pokušavaju da hakuju bilo koji server i vebsajt, bilo koji wifi ili mrežu ili telefon ili da ubace virus ili trojan u tvoj kompjuter kada skidaš besplatno krekovane programe koje ne želiš da platiš, ili tvoj kompjuter ako dodju do njega. Zato uče da programiraju da naprave virus, zato skeniraju na stotine servera i stotine vebsajtova, da nadju neki bug, bezbednosni propust. Anarhisti ne treba da hakuju bilo koga već predstavnike kapitalizma i države i njihove poltrone kao što su fašisti i ostali. To znači da ću ovde objasniti kako se hakuju pojedinačni sajtovi i serveri koji pripadaju kapitalističkim firmama, fašistima, političarima, partijama, raznim državnim organima kao što je uprava, policija, vojska, tajna služba i tako dalje. Najbitnija stvar kod hakovanja je da naučiš da budeš anoniman, da koristiš hakerske alatke kroz proxy to jest Tor, da te ne bi uhapsili ali treba da znaš da nisu sve alatke za hakovanje protivzakonite. Ima gomila sajtova koji rade isto što i hakerske alatke, naime moraš da skeniraš servere i sajtove da bi sakupio informacije da bi hakovao. Zato i sajtovi omogućavaju da sakupljaš informacije o serveru i vebsajtovima, i to nije protiv zakona. Ali pošto ima gomila alatki za hakovanje, bolje je da budeš anoniman celo vreme nego da koristiš neku alatku a da nisi anoniman.