Ukratko protesti 6-10 februara
6tog februara je bilo protesta van Beograda pa nisam otišao ni na jedan protest, ali je izašla jedna vest koja iskače od drugih tako da ću to objaviti, 7 februara sam rešio da odmaram pa sam pročitao vesti tek pred spavanje, 8 i 9 februara je bilo dva dana atletsko takmičenje po 7 sati, juniori i seniori iz cele Srbije su došli na državno takmičenje u Beogradu, tako da sam dva dana gledao atletiku i nisam video ni vesti ni pozive studenata na proteste. Naravno, moraću uskoro da sednem da napišem članak o sportu, da kritikujem sport u kapitalizmu, mnogi ljudi vole sport i anarhisti treba da imaju svoj stav u vezi sporta.
6.feb.četvrtak
Studenti u blokadi na Pravnom fakultetu u Nišu: BIA pokušava da izazove razdor među nama
Studenti u blokadi Pravnog fakulteta u Nišu saopštili su da su „ustanovili“ da Bezbednosno-informativna agencija (BIA) „putem različitih mehanizama pokušava da izazove razdor među studentima, a sve sa ciljem da se posustane u insistiranju da se studentski zahtevi ispune“. Studenti su se u saopštenju takodje ogradili od stranaka i NVO.
7 februar petak
Advokati su oko 17h protestvovali ispred RTS a uveče u 21h centrom Beograda je prošla kolona od više od 2.000 roditelja đaka iz osnovnih škola u centru grada, koji su, zajedno sa decom, to uradili u znak podrške studentima.
Održana je i akcija “Blok ima petlju” na Novom Beogradu tako da je narod sproveo blokadu petlje kod Beogradske arene.
Protestna šetnja je održana i u Zemunu, Miljakovcu i Resniku a takodje i u Kragujevcu: gimnazijalci i učenici Muzičke škole.
U Nišu je protestna šetnja ulicama trajala 3 sata a pobunili su se i ljudi u Svilajncu, Vranju, u Bačkoj Topoli, Subotici, Bujanovcu…
8 februar subota
Ukratko, 18 škola je izašlo na ulice Beograda da učestvuje u protestnoj šetnji.
Narod je ustao na pobunu u čak 59 gradova.
Mediji su objavili snimak Vučićevog automobila kad mu je pukla guma a na snimku se malo vide tablice ali se vide i lica njegovog obezbedjenja kad su izašli iz auta, tako da sam skinuo snimak i postavio na ovom sajtu, za one koji žele da znaju kako izgleda Vučićevo obezbedjenje.
9. februar nedelja
Ovo je bio 100ti dan od tragedije u Novom Sadu kada je izginulo 15 ljudi, tako da su ljudi nosili imena izginulih na 15 minuta tišine u 12 sati.
5 studenata je trčalo od KGa do BGa, 115km, da predaju poziv studentima da dodju na protest u KG 15 februara na takozvano sretenje. Sretenje nije samo 1835 kada je donet Ustav a što političari vole da slave kao praznik, sretenje je takodje 1804 kada se desio Prvi srpski ustanak protiv turskog ropstva. U svakom slučaju, 15. februara će se održati veliki protest pod nazivom „Sretnimo se na Sretenje“ i petnaestočasovna blokada Lepeničkog bulevara u KGu.
Takođe, studenti Poljoprivrednog fakulteta iz Zemuna, zajedno sa poljoprivrednicima i bajkerima, blokirali su most Gazelu od 11 do 18 sati. To je veoma bitna petlja tako da su zaustavili gomilu automobila. A video se i anarhistički transparent iako nisu anarhisti: Svi u plenume, totalna samouprava.
A u Novom Sadu, od 11 do 14 časova, blokirali su tri velike raskrsnice, tako da su onemogućili ulaz u grad.
Krivične prijave protiv Aleksandra Jokića i Dušana Kostića odbačene su u slučaju prebijanja studenata Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, naveo je master student FDU Aleksandar Jovanović navodeći da time za njih pravda nije zadovoljena. Samo je petoro identifikovano i to zbog aktivnosti medija… I opet tužilaštvo zapravo nije protiv njih podnelo krivičnu prijavu, već je podneo dekan našeg fakulteta, nakon nereagovanja institucija u trajanju dužem od deset dana, da bismo tek dva meseca nakon napada na studente, profesore i novinare došli do toga da dođe do saslušanja i da nakon tih saslušanja, na osnovu prikupljene dokumentacije i dokaznog audio-vizuelnog materijala, tužilaštvo utvrdi da protiv dve od pomenutih pet osoba mogu da pokrenu samo prekršajne postupke, dok tri mogu da budu predmet krivičnog gonjenja – pokretanja krivičnog procesa“, dodao je on. On je podsetio da su dve od tih pet osoba u trenutku napada bile na javnim funkcijama. I u ovom trenutku smo mi u situaciji da postoji mogućnost krivičnog daljeg gonjenja, tj. procesuiranja Milije Koldžića, Milene Aleksić i Ivana Stanišića, dok je krivična prijava protiv Aleksandra Jokića i Dušana Kostića odbačena“, izjavio je Jovanović. Studenti FDU saopštili su krajem novembra da su ih napali funkcioneri Srpske napredne stranke Milija Koldžić, koje je u tom trenutku bio član Veća gradske opštine Novi Beograd, Aleksandar Jokić, koordinator Elektrodistribucije Beograd, Dušan Kostić, Milena Aleksić i Ivan Stanišić.
Studenti u blokadi Univerziteta u Novom Sadu saopštili su u nedelju uveče da će se pridružiti protestu u Kragujevcu 15. februara, a da će pre toga organizovati štafetno trčanje do Beograda. Nakon 15 minuta tišine u ponedeljak, krenuće trčanje štafete do Beograda. Krajnja tačka, gde Novosađani predaju štafetu Beograđanima, biće Studentski trg u Beogradu, a dolazak je planiran između ponoći i 2 ujutru u utorak, 11. februara. Naredno jutro, grupa novosadskih i beogradskih studenata krenuće peške za Kragujevac.
Studenti Fakulteta dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu pozvali su u nedelju na akciju i javni čas “Držimo vam lekciju-protest za obrazovanje”, koji će biti održan u utorak u 11:30 časova ispred Ministarstva prosvete. Prema planu akcije, okupljanje je zakazano u 10:30 časova na Studentskom trgu, a u 11 časova planiran je početak šetnje prema Ministarstvu prosvete gde treba da se stigne u 11:30h. Nakon 15 minuta tišine, planirano je čitanje zahteva beogradskih gimnazija, u 12:10 čitanje knjiga u tišini, a u 12:15 je razmena knjiga sa posvetama i kraj protesta. Protestujemo zato što je obrazovni sistem u krizi, što su posledice nestručnosti i neznanja katastrofalne i što je vreme da očitamo lekciju, poručili su studenti. A naveli su nešto što je drago anarhistima, tokom protesta neće biti obeležja i zastava, već je potrebno poneti samo knjigu kao transparent, a među knjigama preporučene su i anarhistička knjiga Petra Kropotkina “Uzajamna pomoć” i situacionistička internacionala „Beda studentskog života“.
10 februar
Interesantno je da je na ovaj dan 1979 godine u Sloveniji umro slovenački komunista Edvard Kardelj koji se sa Titom borio protiv Hitlera i Tito mu je posle rata dao bitne pozicije zato što je verovao onima koji su dugo godina borili zadjeno sa partijom pa i protiv Hitlera ali je Kardelj takodje zaslužan za početak raspada jugoslavije. Kardelj je još od srednje škole učestvovao u komunističkoj propagandi i akcijama i sa 18 godina postao je rukovodilac SKOJ-a zadužen za omladinu. Sa 19 godina je završio učiteljsku školu i prvi put bio u pritvoru mesec dana a dve godine kasnije inspektori su ga mučili i stavili da visi van prozora sa šestog sprata pandurske zgrade ali nikog nije izdao i bio je 7 meseci u pritvoru a onda dve godine u zatvoru u Požarevcu.
Zbog represije je postao vodeći komunista i kad je izašao iz zatvora radio je sa glavnim komunistima u Sloveniji na štampanju i širenju propagande, tada je komunistička partija bila ilegalna pa i njeni časopisi. Pošto je više puta hapšen partija ga je poslala na rad i obuku u Sovjetski Savez dve godine, bavio se, pre svega, političko-ekonomskim studijama, proučavao istoriju i filozofiju, i radio u sekciji KPJ u Kominterni. U Moskvi je pohađao „Međunarodnu lenjinsku školu“ i predavao je istoriju međunarodnog radničkog i socijalističkog pokreta i Kominterne, istoriju radničkog pokreta Jugoslavije. Dakle, ne samo da je stekao političko obrazovanje već je i druge učio ono što je znao a pošto je preživeo represiju bio je čovek kome može da se veruje. Kada se vratio u Sloveniju 1937 odmah je krenuo da organizuje osnivački kongres komunističke partije Slovenije, napravio je program slovenačkog revolucionarnog pokreta koji je bio zasnovan na borbi protiv nadolazećeg fašizma. Već 1938 godine počeo je saradnju sa Titom kada je ušao u Privremeno rukovodstvo KPJ, koje je Josip Broz Tito formirao u zemlji, a koje je kasnije preraslo u Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije. 1938 panduri su ga opet smestili 4 meseca u pritvoru a kad je izašao pisao je tekstove o slovenačkom nacionalnom pitanju, smatrao je da je nacionalno pitanje jedan od najvećih društvenih problema Kraljevine Jugoslavije. 1939 godine Kardelj je prisustvovao prvoj sednici Centralnog komiteta KPJ, na kojoj je bio i Tito, tada je Kardelj izabran u Sekretarijat Politbiroa i povereno mu je uređivanje partijskog lista „Proletera“. 1939 i 1940 Kardelj je učestvovao sa komunistima u borbi protiv početka drugog svetskog rata, stvarani su i koncentracioni logori u Jugoslaviji, i tada je takodje prešao u ilegalno delovanje u Zagrebu. Kada je krenuo rat 1941 radio je u Zagrebu i Ljubljani na stvaranju oružane borbe protiv Hitlera. 1941 je izabran u članstvo Vrhovnog štaba, uređivao je partijski list „Borbu“ i radio na organizovanju narodne vlasti na oslobođenoj teritoriji. 1942 godine je delovao u Hrvatskoj i Sloveniji, kao jedan od glavnih komunista imao je zadatak da organizuje narodnu vlast, partijske i druge organizacije Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP), kao i jedinica Narodnooslobodilačke vojske. Takodje je u Bihaću izabran za potpredsednika Izvršnog odbora AVNOJ-a. 1943 je izabran u Bosni za Predsedništvo AVNOJ-a i imenovan za potpredsednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ).
1944 godine se angažovao u borbi za međunarodno priznanje i učvršćivanje položaja Nove Jugoslavije. Početkom 1946. godine, postao je potpredsednik prve Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije i na ovoj funkciji ostao do 1953. godine a paralelno je imao i druge funkcije, na primer od 1948. do 1952. godine obavljao je dužnost ministra inostranih poslova FNRJ. Od 1953. do 1963. godine bio je potpredsednik Saveznog izvršnog veća (SIV), a od 1963. do 1967. godine predsednik Savezne skupštine SFRJ. Od 1974 godine pa do smrti od raka debelog creva, 10. februara 1979. godine bio je član Predsedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Dakle, nakon rata gde je doprineo borbi protiv nacizma, Kardelj je radio na izgradnji društveno-ekonomskog i političkog sistema socijalističke Jugoslavije, učestvovao je u stvaranju ustava i zakona, a bio je i šef jugoslovenske delegacije na mnogim međunarodnim konferencijama i skupovima: Pariz, London, Moskva i više sednica UN-a.
Neki smatraju da je Kardelj kriv za početak raspada Jugoslavije a njegova žena je pucala sebu u glavu u Ljubljani kad se raspala Jugoslavija. Naime, Kardelj je sjebao Rankovića koji je na čelu tajne službe sprovodio centralizaciju Jugoslavije tako da niko nije smeo da propagira nacionalizam već bratstvo i jedinstvo, kada je Kardelj izbacio Rankovića 1968 pod izgovorom da je špijunirao Tita, doveo je učenjake umesto partizana u tajnu službu, a oni su smatrali da lokalni nacionalizam i decentralizacija nisu ništa loše. Već nakon par godina izbacivanja Rankovića, bujao je nacionalizam u Hrvatskoj, desilo se takozvano Hrvatsko proleće 1971 godine u kojem su hrvatski nacionalisti tvrdili da je hrvatski jezik poseban i nije srpski, tražili su zabranu srpskoj jezika u Hrvatskoj, tvrdili su da je Hrvatska nacionalna država Hrvata a Hrvatska je nastavak i naslednica srednjovekovne hrvatske kraljevine. Ovaj očigledno šovinistički pokret je imao podršku velikog dela hrvatskih komunista, političkog vrha Hrvatske i ustaške emigracije na Zapadu. Franjo Tudjman je takodje bio jedan od glavnih u Hrvatskom proleću a godinama kasnije je bio glavni u razbijanju komunističke Jugoslavije uz pomoć zapadnih kapitalističkih tajnih službi koje su Tudjmanu dali oružje iz Nemačke preko Madjarske a sigurno su mu dali i novac. Zapadni špijuni koji rade na širenju biznis mogućnosti kapitalista su godinama radili protiv Sovjetskog Saveza i Jugoslavije gde kapitalisti nisu mogli da eksploatišu radnike i resurse, sigurno su zabeležili da u Hrvatskoj postoje nacionalisti koje mogu da iskoriste za razbijanje komunističke države iznutra, tako da je smena Rankovića 1968 i Hrvatsko proleće 1971 početak kraja Jugoslavije. Iako je 1971 uhapšeno 2300 pripadnika Hrvatskog proleća, Josip Broz je ugušio Hrvatsko proleće ali je zauzvrat, učinio veliki ustupak hrvatskim nacionalistima. Dozvolio je promenu naziva jezika u Hrvatskoj i 1974. je konfederalizovao ustavom SFRJ i dao republikama pravo veta na izmene ustava a svi znamo i da je Kosovo dobilo status autonomne pokrajine ustavom 1974 tako da je jasno da su i Albanci krenuli sa nacionalizmom još pre 1974 godine. Može se reći da su slovenački (na čelu sa Kardeljem) i hrvatski komunisti odgovorni za nacionalizam to jest šovinizam i decentralizaciju Jugoslavije koja je krenula smenom Rankovića i promenama u tajnoj službi 1968 godine. Zato se kardeljeva žena ubila, videla je posle mnogo godina da je njen muž svojom politikom doveo do raspada Jugoslavije a nije želela da živi u kapitalizmu, može se reći da je bila iskrena komunistkinja koja će radije da umre nego da živi u kapitalizmu. Kasnije smo videli i da su bivši komunisti postali novi kapitalisti, tako da je jasno da su se mnogi folirali da su komunisti samo da bi imali bolji posao i platu nego drugi ljudi, čim je pao komunizam iskoristili su šansu da se obogate i postanu kapitalisti. To je problem sa komunistima, ne stvaraju komunizam nego socijalizam a kad postoji država gde ljudi nisu ekonomski ravnopravni, automatski se ljudi busaju u grudi da su veliki komunisti da bi dobili bolji posao i platu, ekonomska neravnopravnost u socijalizmu je glavni uzrok korumpiranosti komunističke partije, partija je bila puna lažnih komunista. Ali komunisti nikad neće imati samokritiku i analizu, uvek će da tvrde da je zapad kriv za propast komunizma i neće da isprave svoje greške, i danas komunisti hoće socijalizam i državu u kojoj ljudi neće imati iste plate. Što se tiče anarhista, komunistička država stvara privilegije za funkcionere isto kao u kapitalističkoj državi a takodje bilo kakva država služi političarima da sprovode represiju protiv naroda, a nejednake plate stvaraju korupciju u komunističkoj partiji. Filozofski rečeno, Marks nije shvatio da su državu tokom istorije stvarali bogataši a ne radnici, kmetovi ili robovi, država nikad nije služila narodu već onima koji su stvarali državu: bogataši. I u 19 veku Italija, Nemačka i Rumunija su stvoreni od strane bogataša jer su moćniji kad imaju veliku državu umesto regione, bogataši se bore jedni protiv drugih i gledaju da budu što moćniji, ako nemaju krupniju državu, doći će drugi bogataši osvajači da im oduzmu bogatstvo i robove ili kmetove. I Evropsku Uniju su stvorili bogataši industrijalci tako da evropske institucije ne služe narodima evrope već milijarderima.