Protest protiv izvoza oružja u Izrael i podrške Palestincima

U nedelju 22 juna u 17 počeo je protest ispred Doma Omladine i trajao malo više od sat i po vremena. Plato i trotoar je bio pun ljudi, studenti su došli sa bubnjevima a organizatori “Podrška narodu Palestine – Srbija” su doneli velike banere, a ja sam bio srećniji na ovim protestima nego na drugim do sada, možda zato što je bilo dosta buke i dosta anti-militarističkih i anti-imperijalističkih govora i parola bez prestanka, bilo je više energije nego na drugim protestima. Govornici ispred Doma su rekli i da smo se ovde okupili jer uprava Doma saradjuje sa izraelskom ambasadom i pre dve nedelje su pokušali da organizuju filmsko veče izraelskih filmova ali su sprečeni u tome. Bilo je nekoliko govornika ne mogu da im zapamtim imena ali je lepo da je i muslimanski student iz Novog Pazara održao govor. Govornici su izmedju ostalog pričali o izvozu oružja u Izrael, u zamenu za izvoz oružja Srbija to jest Vučić od Izraela dobija sofiaticirane sisteme za prisluškivanje naroda, a i da je preko te države uvozila zvučne topove, uz posredovanje firme „Jugoimport SDPR“. Ja znam već odavno da je u poslednjih godinu dana Vučić izvezao oružje Izraelu u vrednosti od 42 miliona evra. Jedna devojka je napravila frku i jurila čoveka koji joj je oteo natpis da Palestinski Hamas drži nekog Izraelca koji je dobio srpsko državljanstvo kao taoca, očigledno je SNS ili BIA poslala svoju glupaču da provocira ljude na protestu sa parolom protiv Palestinaca. 10 minuta je jurila čoveka koji joj je oteo natpis.


Posle govorancija ispred Doma nakratko smo blokirali ulicu a onda smo krenuli ka Terazijama odnosno kroz Knez Mihajlovu ulicu. Čovek je rekao da idemo ka Rajićevoj a ja sam prvo pomislio pored SKC ali sam se setio da je to Resavska a Rajićeva je u stvari gde je tržni centar pored Kalemegdana. Kad smo stigli ispred tržnog centra stali smo ispred ulaza, policija je pokušala da otera organizatore ali su odustali a mislim da je obezbedjenje pobeglo u zgradu. Tu su držali govorancije nekoliko aktivista, držali su odlične govore protiv imperijalizma, NATO i kapitalizma, Aleksa Lukić iz grupe “Podrška narodu Palestine – Srbija” je rekao da je ovaj tržni centar izgradila izraelska kompanija “Ashtrom Group”, koja takodje pravi zidove po Palestini, zatvore, vojne baze i ruši kuće Palestinaca. Protest se završio malo posle 18:30h.
Rešio sam da više ne idem u tržni centar u Rajićevoj gde sam imao običaj da sedim u kafiću, da skidam velike fajlove i sad sam trebao da skinem 30 GB fajlove pa sam otišao u Ada Mall posle rotesta ali nisam uspeo da odradim ceo posao pa moram opet da odem u ada mall. U Srbiji prodaju internet na osnovu saobraćaja, gigabajtova a u Evropi na osnovu brzine interneta i baš ih briga koliko skidaš fajlove, ja imam 100GB mesečno a za dan potrošim 6GB pa moram 30GB da skidam u tržnom centru koji ima besplatan WiFi. U svakom slučaju neću više da idem u Rajićevu jer ista firma gradi zatvore i učestvuje u istrebljenju Palestinaca. Pomislio sam i da je šteta što ne protestvujemo ispred izraelske ambasade ali svrha protesta je da se skrene pažnja naroda na neki problem, a ambasada je na Dedinju gde nema nikog živog osim bogataških i političarskih vila, tako da je bolje protestvovati u centru da narod vidi šta se zbiva nego na Dedinju. Kad smo šetali ka Terazijama pored mene je prošla devojka sa crtežom slovo A kao anarhija pa sam je uslikao, nisam je nikad video ali eto došla je i anarhistkinja na protest. Beogradski anarho-sindikalisti su pozvali na ovaj protest ali nisam video nikoga da nosi neki anarhistički transparent ili zastavu kao na protestu studenata protiv NATO.

Da napišem nešto što nije rečeno na protestu, malo o Vučiću i Izraelu a malo ko rukovodi i profitira prodajom oružja.
Ono što mnogi nisu primetili, Vučić je odavno povezan sa Izraelom i verovatno ima sa njima finansijske poslove, naime, jedne godine izašla je vest da Vučićevu predizbornu kampanju u Srbiji vodi marketing agencija iz Londona koju poseduje Izraelac, marketing se radi u skladu sa mentalitetom naroda da se narodu uvali neki proizvod, tako da neka agencija u Londonu nema pojma kako razmišljaju ljudi u Srbiji da im uvale neki proizvod, u ovom slučaju Vučića. Dakle, jasno je da je Vučić dobio par miliona besplatnu marketing agenciju od Izraela a on je zauzvrat nešto uradio za državu Izrael i izraelske kapitaliste. Na primer Izraelci su dobili dozvolu da grade tržni centar u Rajićevoj a to je Knez Mihajlova, gde teško možeš da kupiš stan a kamoli da dobiješ ogromnu parcelu da gradiš tržni centar. Jasno je da su Izaraleci podmitili beogradsku vlast i Vučića i napravili tržni centar vredan 80 miliona evra.

Političari kao bivši ministar policije Stefanović nameštaju svojim porodicama da otkupljuju i prodaju oružje, njegov otac je otkupio gomilu oduzetog oružja od policije, mislim da se to drži u nekom magacinu ispod Avale, takodje direktor Jugoimporta Tešić godinama ima veze sa vojnom tajnom službom a šefovi službi su u upravnom odboru Srpske banke. Jugoimport poseduje 23% ove banke a država ostatak. Danas je Goran Momčilović predsednik Upravnog odbora Srpske banke a Vučićev ministar odbrane Bratislav Gašić ga je postavio da bude njegov pomoćnik za budžet i finansije iako nije završio ekonomski fakultet već vojnu akademiju i bezbednosne studije 2008 i 2021 godine u Italiji i bože moj ni manje ni više nego Kurs za generale, admirale i ambasadore u NATO Koledžu u Rimu, Italija, 2023. godine. Dakle, izdajnik je obučen za medjunarodnu bezbenost i špijunske poslove od strane kolonijalnog vojnog saveza koji obezbedjuje interese zapadnih milijardera-kapitalista takav moron je dobio posao da brine o budžetu i finansijama umesto neko ko je završio ekonomski fakultet i nema veze sa stranim tajnim službama koje sprovode kolonijalonu politiku za račun zapadne vladajuće klase. U ministarstvu radi za NATO a u Srpskoj banci radi za Vučića, Gašića i vojne špijune, verovatno im dodeljuje kredite iz banke da prave biznis i izvoze oružje. Direktor Jugoimporta je Jugoslav Petković još od 2012 pa 2017, 1999-2005 je radio u direkciji za gradjevinsko zemljište a to je gradjevinska mafija, 2005-2012 radio u oštini Zemun. Njegov brat je postao direktor krušika 2014 godine i u toj godini fabrika je imala gubitak 40 miliona evra to znači da je preko neke privatne firme izvukao pare i uzeo za sebe. Privatne kompanije za izvoz oružja u Srbiji su se pojavile 1993, tada su bile medjunarodne sankcije i Jugoimport je koristio privatnu firmu Slobodana Tešića da izvozi oružje. Tešić je takodje stavljen na listu medjunarodnih sankcija jer je izvozio oružje u Liberiji gde je bio rat pa je zato osnovao firmu u Sarajevu da preko Bosne izvozi oružje. 2013 godinje kad je Vučić bio ministar odbrane, ubacio je Tešića da predstavlja ministarstvo odbrane u pregovorima sa Libijom da im se proda oružje za 150 miliona dolara preko Tešićeve firme na Kipru. I kasnije ministarstva su sprečavala srpske fabrike koje proizvode oružje da sami direktno izvoze oružje i njihove poslove/dozvole izvoza je dobijala Tešićeva firma. To nije moguće bez deljenja love od izvoza, ljudi u Ministarstvu odbrane dobijaju odredjeni procenat od Tešića što mu nameštaju milionerske poslove, samo 2018 godine Tešićeva firma je dobila 21 izvoznu dozvolu. 2023 godine Tešić je preko svoje 3 firme Valir, Zenitprom, Sofag izvezao oružje 102 miliona evra a Jugoimport 64 miliona. U APR zvanični vlasnik Sofaga je Tešićeva ćerka, Jelena Petrović. Vučićevi direktori takodje prodaju oružje Tešiću za nižu cenu od proizvodne i nanose štetu državnim preduzećima. I javno dostupni finansijski izveštaji o poslovanju Tešićevih i firmi u vlasništvu države ukazuju da se iza kulisa odvija repriza slučaja Krušik, koji je otkrio uzbunjivač Aleksandar Obradović, zahvaljujući kome je javnost saznala za mehanizam poslovanja male grupe privatnih trgovaca oružjem, bliske vlastima, koja je punih pet godina, od 2014. do 2019, koristeći privilegovani položaj, oružje i municiju od državnih fabrika kupovala po ekonomski nerazumnim cenama, ponekad nižim od cene koštanja. Zatim su tu robu prodavali po znatno višim cenama stranim kupcima i sav profit zadržavali za sebe. Neki od ključnih aktera afere Krušik nastavili su da sklapaju nove, za njih veoma unosne poslove. Od 2015 do 2019 pet Tešićevih firmi je sklopilo 14 ugovora sa Krušikom, vrednih više od 72 miliona dolara i 5,86 miliona evra. Iako je Tešić zaradio pare neće da isplati sav novac Krušiku, ostao im je dužan 3,56 miliona evra. Sedam strateških fabrika namenske industrije Srbije ne može da naplati 28 miliona evra od privatnih firmi koje su izvezle oružje. Dakle kapitalisti kao Tešić povezani sa vojnom tajnom službom dobiju oružje na veresiju od Vučićevih direktora fabrika za proizvodnju oružja umesto da plate pa prodaju oružje i kad prodaju neće da daju pare i fabrike imaju gubitke. Slobodan Tešić i Jugoimport SDPR takodje izvoze oružje u Ukrajinu još od 2016 godine. Vučićevi glasači vole Rusiju pa Vučić pokušava da sakrije ili minimizuje izvoz oružja u Ukrajinu. 2023 godine Tešić je preko 3 svoje firme izvezao oružje u Bugarsku za 50 miliona evra a onda Bugari preprodaju oružje Ukrajini. Jugoimport je takodje 2023 prodao oružje za 42 miliona dolara američkom floridskom trgovcu naoružanjem, Marko Morales, koji to oružje preprodaje Ukrajini. Pentagon preko Moralesa izvozi oružje u Ukrajinu vredno 1.56 milijardi dolara u poslednje 3 godine. Trgovci oružjem su finansijski kriminalci povezani sa tajnim službama i Ministrima odbrane a i sa Vučićem u Srbiji. Zbog njihovog trčanja za parama to jest želje da se obogate, narod u Srbiji ima štetu a Palestinci i ostali gube živote.