Protest ispred Sajma 17.jula, ruše vikendice ali Tome Nikolića neće nego će mu platiti eksproprijaciju

17.jula odigrao se protest ispred Sajma u Beogradu a na poziv studenata i gradjana od 9 ujutro do 13 časova. Bilo je užasno vreme, kiša, ali diktatorove džukele su došle po kiši da hapse neposlušne robove koji se protive rušenju Sajma, to jest rušenju svega do Hipodroma radi proširenja Beograda na vodi koji je stvoren da se ostvari profit milijardera koji korumpiraju političare (Saudijska Arabija – Vučić). Džukele su uhapsile 3 robova ali su robovi protestvovali ispred džukelske stanice Savski Venac tako da su robovi posle par sati pušteni. Možeš videti kratak video snimak dole. Malo detalja o rušenju Sajma. Arhitekta se zanosi da su advokati bolji od blokade.

Ova situacija sa Sajmom nije pravno pokrivena jer je planska dokumentacija još u proceduri i ništa ne sme da se radi dok ne bude verifikovana, objašnjava Slobodan Maldini, arhitekta. U Upravi Sajma, pre rušenja, došlo je ‚preko noći‘ do kadrovskih promena. Kompletan rukovodeći milje je promenjen. Sad su tu ljudi koji treba da podrže i sprovedu političke odluke. Sad oni kreću da ruše prvo sporedne objekte, čime opipavaju puls građana. Na taj način će videti kako to što su zamislili mogu i da izvedu sa što manje buke.

Uprava Sajma demantovala je rušenje, ali nemamo obrazloženje zašto se bilo šta ruši. Bez obzira što se radi o perifernom objektu, tzv. Slikarnici, reč je o rušenju, a važna je kvalifikacija. Nije dozvoljeno uklanjati nijedan objekat pre nego što se donese planski akt i izda dozvola. Mi se sad, kao građani, nalazimo između demantija i onoga što je situacija na terenu i u strukturi upravljanja Sajma, kaže Maldini. Režim se jasno zalaže za rušenje Sajma, a paralelno donosi Leks specijalis da zaštiti EXPO 2027. Dešava se apsurdna situacija u kojoj vlast donosi novi zakon Leks specijalis za objekte EXPO, koji po članu 27 ne smeju biti srušeni. Zašto neko štiti nešto o čijem rušenju niko i ne govori, a nezakonito ruše nešto o čemu svi pričamo. Vlast priprema zaštitu objekata koji još nisu ni izgrađeni, što je besmislica.

U pravnom smislu oni koji štite Sajam kao spomenik kulture bi trebalo sada da se okrenu krajnjim pravnim sredstvima i da izdejstvuju zabranu rušenja. Ukoliko ne postoji pravni osnov, postoje pravne mogućnosti da se tako nešto zaustavi, a sad je lopta na teritoriji advokata, koji bi trebalo da reaguju i pravnim sredstvima spreče rušenje ili dovedu u pravnu regulativu. S obzirom na neuspeh fizičke odbrane Savskog mosta, pokazalo se da je takvo sprečavanje rušenja neuspešno, naglašava Maldini. Sajam se, ističe on, može braniti telima, protestom, ali i to će biti neuspešno. Blokade su samo dobre jer skreću pažnju javnosti i političarima. Ipak, ovde postoji mogućnost da se pokrene ozbiljna tužba jer odbrana je daleko efektnija i uspešnija na pravnom polju. Potreban nam je jedan ‚mamutski‘ proces, ne samo za Sajam već za ceo Beograd na vodi, koji može da traje decenijama. Za to vreme sve bi moralo da stane, dok proces ne bude okončan. Koliko je to moguće u Srbiji, zemlji autokratskog režima, ne znam, ali ako je zakonom moguće, treba pokušati.
Za sada je donekle sigurno da će “preživeti” samo Hala 1, jer je proglašena za spomenik kulture. Da je izuzetna vrednost i ostalih hala bila prepoznata, pokazuje činjenica da su i one bile tretirane kao spomenik kulture, ali samo nekoliko dana tokom 2009. godine, a potom im je zaštita ukinuta.
Na protestu 17 jula ispred sajma, privedeni pa kasnije pušteni su: poslanik Srđan Milivojević, arhitekta Miljan Salata, jedan student Arhitektonskog fakulteta i građanka iz zbora.

Moje anarhističko mišljenje je da su blokade efikasnije od sudskog postupka koji bi kao što on reče trajao decenijama i on veruje da bi to odložilo rušenje pa i širenje BGD na vodi. Ja smatram da će sudija hitno rešiti postupak po naredjenju diktatora Vučka i nema šanse da se odloži dugotrajno širenje milijarderskog projekta sve do hipodroma. Rušiće sve što im se nadje na putu sa ili bez dozvole jer zakoni postoje za robove a ne za robovlasnike, državu su stvarali robovlasnici kako njima treba vekovima ali mas mediji su ubedili robove da žive u demokratiji i da postoji zakon, ustav i slične bajke za malu decu. Što se tiče protesta 17 jula, robovi su ostvarili uspeh, skrenuli su pažnju na problem i izvukli robove is stanice džukela. Borba ide dalje i traje celog života, danas Sajam sutra nešto drugo, sve dok se jednog dana u budućnosti ne sruši robovlasnički sistem i izgradi društvo koje će da služi svima a ne pojedincima koji su 2% društva. Palo je takozvano klasično ropstvo, pao je i feudalizam, pašće i bankarski kapitalizam koji je stvoren od 16 do 19 veka, kako gde.

Da vidimo šta se dešava sa slugama robovlasnika, političarima. Toma Nikolić, finansijski kriminalac kao i svi političari, je napravio vikendicu na takozvanom Savskom nasipu u Beogradu, a vodi se u papirima na njegovog sina Radomira Nikolića. Tu su vikendice sagradili i drugi privilegovani a takodje i splavove, radnička klasa nema para za takve stvari. Ovih dana rušili su vikendice i pomerili 15 splavova jer su nelegalno sagradjeni, bez dozvole, dakle, nema naknade štete, zato što je tu urbanističkim planom predvidjeno da bude pristanište za Vučićev Expo 2027 a na 3 parcele će biti izgradjeni putevi nova 7,8,9 i na trećoj parceli se nalazi famozna vikendica Tome. Da je Toma na vlasti verovatno bi pravili put okolo njegove parcele, hahaha, ali pošto nije na vlasti, ode njegova vikendica samo njemu će da isplate odštetu, neće da ga oštete, a kad odluče kolika će odšteta da bude, malo će mu isplatiti više nego što treba, ipak je on Vučkov ideološki otac, Vučko mu je dozvolio da ostane 8 godina u predsedničko državnoj vili na Dedinju, Užička 23 (10 881 kvadrata dvorište prva parcela gde je kuća od 382 kvadrata), mada ima ulaz i pored milijadera Babovića u Lackovićevoj, na toj parceli od 6841 kvadrat ima dva bazena, umesto da izadje napolje i vrati se u “običan” stan na Novom Beogradu(ulica Trešnjinog cveta hahaha kakav naziv ulice), mesečno održavanje vile košta 3400 evra a ima i otvoreni i zatvoreni bazen, takodje Vučko mu je dodelio poziciju saradnje izmedju Srbije i Kine tako da Toma i dalje živi na račun robova, doduše Vučko ga je malo sjebao, izbacio ga iz stranke da ne bi morao da deli sa njim lovu koju bogataši donose u stranku, u koferima. Oboje su gramzivi pa ne zameraju jedan drugom ko će koga da zajebe radi profita, ni Šešelj ne zamera Vučiću što mu je razbio stranku radi zauzimanja glavne pozocije u, novokompanovoj, stranci. Toma i Vučko su zeznuli Šešelja a Vučko Tomu, hahaha, ali nemaju ništa jedan protiv drugog, jer to je normalno u politici, ako hoćeš da budeš na čelu partije moraš da sjebeš ostale kandidate i onda uzimaš sam lovu koju donose bogataši a kad dodješ na čelo državnih organa (Vučko ima stanove vredne više od 1.1 miliona evra a Toma čak jebenih 35 parcela + stanovi, vikendice, itd), prodaješ državne institucije svojim finansijerima i delite pare od projekata, dakle, Saudijci nisu mogli Vučku da donesu 150 kofera sa parama za BGD na vodi nego su mu otvorili račun u svojoj zemlji i tamo ležu pare i zato Vučko šalje pandure i špijune protiv svakog ko je protiv projekta tj. profita Saudijaca. Srpska policija služi interese Saudijaca po nalogu Vučka koji očigledno profitira zajedno sa Saudijcima. Sve su to fore i fazoni da se profitira u robovlasničkom sistemu a BGD na vodi je bitan jer je malo poveći, ruše pola grada, izmestili su železničku i autobusku stanicu i rušiće sve do hipodroma to jest početka Topčidera.

Moje anarhističko mišljenje je da robovlasnici mogu da prave razne kombinacije da naprave profit sa ili bez političara to jest državnih organa, ovakvi projekti koji služe njima a ne narodu će postojati sve dok se ne ukine država i kapitalizam to jest eksploatacija većine od strane manjine. Zarad tog cilja robovi moraju da deluju protiv države i robovlasnika svako na svoj način kako kome odgovara pošto borba za uništenje robovlasničkog sistema može da traje vekovima, neki robovi će samo da prave propagandu da im se ne desi nešto loše (ili bar oni zamišljaju da neće doživeti represiju) a neki drugi će da se organizuju a neki treći će da napadaju.