Paljenje SNS zastave, bojkot Delez, Dodik dobio godinu robije, racija na NVO, Lucio Urtubia – to rob a bank is an honor
Neki mangupi su se setili da zapale zastavu SNS ali se čuje da se žale da se govno teško pali. Izašla je i interesantna knjiga o Urtubia Lucio.
Tu je i kratak video izveštaj o bojkotu Delez korporacije, najava za dešavanja u KCB u blokadi, satnica studenata koji putuju od KG-a do Niša, vest da je Dodik dobio godinu dana robije i 6 godina zabrane obavljanja funkcije kao i dva video komentara o raciji policije i tužilaštva protiv nekoliko nevladinih organizacija.
Osim videa o Dodiku i raciji gde sami pro-kapitalistički mediji i organizacije komentarišu raciju, moram i ja kao anarhista da dam komentar na ta dva dogadjaja. Da krenemo od robije za Dodika.
Samo kada se političke elite sukobljavaju tada narod dodje do istine ko šta radi i samo tako političari mogu da zaglave u zatvor. Dakle, zatvori postoje za narod a ne za političare i kapitaliste koji su stvorili državu i vekovima država služi njima, političari i kapitalisti mogu da zaglave samo kada se sukobljavaju izmedju sebe pa moćniji strpaju u zatvor manje moćne baš kao u ovom slučaju gde je medjunarodna politička svita osudila lokalnog političara Dodika. Dodik je izjavio da će oni forsirati Ustav Republike Srpske, to znači da će doneti zakon da se odluke suda Bosne ne poštuju na terotiriji RS i tako će da proba da spase svoju guzicu ali čak i da to uradi sumnjam da će smeti da predje granicu RS jer će automatski biti uhapšen. Sud ga je konkretno osudio zbog počinjenja krivičnog djela neizvršavanje odluka Visokog predstavnika za BiH (Christian Schmidt-a)…
U BiH je inače moguće otkupiti kaznu zatvora do godinu dana, ali čak i u slučaju da Dodik svoju zatvorsku kaznu otkupi, što bi iznosilo oko 36.000 KM, zabrana političkog delovanja ostaje na snazi. U svakom slučaju, Dodik je običan lopov, kupio je kuću na Dedinju u Beogradu gde neće da mu konfiskuju imovinu, nakrao se para i sprovodi nacionalističku politiku koja je nastavak rata i mržnje medju narodima i neprihvatanje da je RS deo Bosne. Naravno iako je u politici samo zbog para, dobio je bol u dupetu ali je morao da se pomiri sa tim da Srbija neće da pripoji Srpsku unutar Srbije, rat je završen, nema više Miloševića to jest spajanja svih jugoslovenskih teritorija na kojima žive Srbi u jednu državu. Srbi u Hrvatskoj su ostali unutar Hrvatske i Srbi u Bosni ostaju unutar Bosne, isto kao što Srbi u Nemačkoj ostaju deo Nemačke, nacionalisti su izgubili rat, nema ništa od Srbije do Tokija. Velika Srbija svakako ne bi bila u interesu naroda već političke klike, da ubiraju više poreza i imaju više robova. Zato političari vekovima vode ratove, da prošire državu da bi ubirali porez na većoj terotoriji i imali više robova koje će da eksploatišu. Čak i da nisam anarhista, mora se primetiti da mala Švajcarska ima bolji život to jest plate nego velika Amerika koja je ogromna i najmoćnija sila na svetu, ali od toga narod u Americi nema nikakve koristi već kapitalisti i političari. Jasno je da narod neće bolje životi ako se poveća državna teritorija i ako država ima veću moć u medjunarodnim odnosima.
Ahahha i srpski nacionalisti Vučić i Dačić su dobili bol u dupetu, čak su za ovakvu stvar sazvali sednicu Saveta za nacionalnu bezbednost u Predsedništvu Srbije. Ministar policije Ivica Dačić preneo je novinarima da je Vučić izneo sedam tačaka i zaključaka o presudi Dodiku. Osudili su presudu predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku kao nedemokratsku i protivpravnu. Izrazili su protivljenje mešanju stranaca, pozvali su na jedinstvo i zajedništvo srpskog naroda i svih partija u Srpskoj i Srbiji.
Dakle, autokrate i vlastodršci uvek poistovećuju sebe sa državom i kažu da je pokušaj da ih neko izbaci iz fotelje udar na državu i destabilizacija regiona.
Da predjem na drugu temu, racija na NVO sektor usled dobijanja novca od USAID.
Slažem se da tačno kažu da usaid ne finansira samo nevladin sektor već i razne države pa i Srbiju to jest srpske državne organe to jest vlast, i da su to pare iz američkog budžeta a ne od droge i da tužilac treba prvo da proveri kako vlast troši novac od usaid. Ali bih dodao jednu bitnu stvar, to što usaid daje zvanično a ne tajno novac ne poništava činjenicu da je usaid jedna od institucija koje finansiraju američku kolonijalnu politiku, potkupljuju vlasti i NVO (a stvaraju i medije) da propagiraju njihove interese pa čak i kapitalistički vrednosni sistem, baš kao što u Africi nisu samo eksploatisali rude i radnike vekovima već su nametnuli svoju kulturu, način oblačenja, jezik, religiju, i sve ostalo što ide zajedno sa kolonijalnom politikom koja je kultur-fašizam. Cilj menjanja vrednosnog sistema je stvaranje globalnog kapitalizma to jest konzumerizma konkretno sa ciljem da se štanovništvo zadužuje kod bankara da bi kupili što više proizvoda, opet od koga: od zapadnih korporacija. Dakle, osim eksploatacije radnika i prirodnih resursa, širi se konzumerski kapitalizam na globalnom nivou i zato USAID, Soroš ili neki drugi, svejedno, dele pare nevladinim organizacijama i vlastima. Karzai u Avganistanu je dobio 10 miliona dolara od CIA da im pomogne okupaciju Avganistana, Pakistanske vlasti dobiju godišnje 3 milijarde evra od Amerikanaca da bi radili u skladu sa američkim interesima. Američka politička klika troši debele pare da bi američki milijarderi ostvarili ekonomske interese po celom svetu a to su pare američkih poreznih obveznika koji nemaju profit od medjunarodne politike. Moj stav je da su NVO u Srbiji dobile male pare u odnosu na vlast kao što i sami kažu, takodje smatram da su dobili novac da šire američki odnosno zapadni kapitalistički sistem vrednosti, predstavljajući kapitalizam kao demokratiju, takodje neke NVO šire veru u državu na primer u pravosudje i ljudska prava jer navodno imamo ustav i ombudsmana i ovog ili onog da štite naša prava a sve je to budalaština, ombudsman radi za Vučića, sudije i tužioci rade za Vučića, vlast zabole da poštuje Ustav a i sam ustav Srbije zabranjuje brak izmedju osoba istog pola tako da naš ustav nema nikakve veze sa ljudskim pravima, ustav postoji samo da bi vlast mogla da kaže da je demokratska, ustav je zamaskiranje stvarnosti isto kao i postojanje ombudsmana i drugih koji nas navodno štite od vlasti. U stvarnosti, narod ne treba da veruje u ustav, parlament i državu i kapitalizam je eksploatacija manjine nad većinom a ne demokratija. Kapitalizam ne trpi prularizam mišljenja, nije dozvoljeno biti protiv kapitalizma, N1 televizija odbija da objavi bilo kakve komentare gde se pominje ukidanje kaptializma, vlasti u Kopenhagenu su poslale policiju 2007 da sruši skvot to jest kulturni centar anarhista i drugih omladinaca jer ne žele da dozvole život van kapitalizma, nije dozvoljeno biti protiv kapitalizma, isto kao što CIA i zapadni mediji nisu ostavili na miru socijalističke države 40 godina. Dakle, 40 godina su se borili za ukidanje socijalizma i razbijanje Sovjetskog Saveza, Jugoslavije, Kube a ameri su pokušavali i da ubiju Fidela Kastra. Jasno je da kapitalisti žele da prošire tržište da naprave veći profit i zato globalizuju kapitalizam i hoće da ukinu socijalizam u celom svetu. Da nije tako, pustili bi jednu malu Kubu da budu komunisti i ne bi pokušavali da ubiju Kastra ili da naprave revoluciju na Kubi, neće da ostave ni jednu zemlju na miru ako tamo ne mogu da prave profit, cilj promene vlasti je da prošire tržište i naprave veći profit. I dalje prave propagandu protiv Irana, Rusije, Severne Koreje, bilo koje zemlje gde ne mogu da rade šta se njima hoće, Iran ima naftu, Rusija gas i naftu a Koreja je socijalistička zemlja i hoće da promene vlast sa ciljem da se obogate. U Koreji ne mogu da finansiraju NVO jer tamo toga nema, U Rusiji i Iranu mogu jer se vlasti foliraju da su demokratske kapitalističke države a u stvari su autokratske i bogate se na ledjima naroda isto kao i američka vladajuća klasa. I ne mogu da naprave mir sa zapadnim kolonijalistima, ubili su Gadafija jer ima naftu baš ih briga što je saradjivao sa zapadnom Evropom, na primer sprečavao je Afrikance da preko Libije udju masovno u Evropu. Rusija ima naftu i gas i Putin može da pokušava da bude dobar za zapadnjake koliko hoće, nema šanse da napravi mir, uvek će gledati da ga smaknu i da rasparčaju Rusiju i da eksploatišu naftu kako se njima hoće a ne da prave dil sa Putinom da bi eksploatisali naftu. A i duboka država, vojna industrija, je toliko jaka u Americi da oni hoće rat zbog profita od rata, baš ih briga da li će naftni milijarderi da eksploatišu naftu posle rata. Kao što rekoh, u igri širenja globalnog (konzumerskog) kapitalizma, vlasti su amerima bitnije od NVO i zato vlastima daju milijarde da ostvare američke ekonomske interese a nevladinom sektoru daju mrvice da zaludjuju narod da je kapitalizam demokratija i da ljudi treba da veruju u državu i ljudska prava. Kolonijalistima su bitniji političari to jest vlast nego nevladin sektor. Prosto kao pasulj, zato se slažem sa izjavama Krik i drugih da tužilac treba da proveri državne organe koji su dobijali milijarde od USAID a ne mrvice koje su dobijale NVO. Slažem se da Vučić udara na NVO jer je autokrata a pare su samo izgovor jer i vlast uzima pare od Amerikanaca, Krik je lepo rekao da je Ana Brnabić glavna propagatorka USAID u Srbiji i da tužilaštvo treba da krene od nje. Zaista Brnabić je radila za Amerikance pre nego što je ušla u vlast u Srbiji i njen brat ima vlasništvo u firmi zajedno sa evropskom bankom EBRD. U njenoj zvaničnoj biografiji piše da je radila za USAID od 2002 do 2011 godine i za nihov račun je stvorila NALED 2006 godine.
AK Press, anarhistički izdavač knjiga je u decembru odštampao odličnu knjigu: Lucio Urtubia – to rob a bank is an honor (ISBN-13: 9781849355780)
Ova knjiga je životna priča revolucionarnog odmetnika koji je bacio Citibank na kolena.
Lucio brani svoje delovanje sledećim rečima: „Mi smo zidari, slikari, električari – ne treba nam država ni za šta. Banke su pravi lopovi. Iskorišćavaju te, uzmu tvoj novac i prouzrokuju sve ratove.”
Godine 1981, Lucio Urtubia (1931-2020) je dobio kofer pun gotovine od rukovodilaca Sitibanke, predao tablice koje je koristio za falsifikovanje putničkih čekova od 20 miliona dolara i otišao kao slobodan čovek. Ovo je istinita priča o najpoznatijem Robinu Hudu dvadesetog veka, doživotnom anarhisti koji je pljačkao bogate da bi dao za oslobodilačke borbe širom sveta.
Rođen u siromašnoj porodici u Baskiji, Urtubija je regrutovan u Frankovu vojsku sa sedamnaest godina, gde je počeo da švercuje obroke iz vojnih prodavnica. Godine 1954. pobegao je u izgnanstvo u Pariz, gde je naučio da radi kao zidar, postavljajući cigle danju i sarađujući sa katalonskim anarhistima noću. Uskoro je planirao pljačke banaka kako bi finansirao špansku borbu, krađu oružja i planiranje bekstva boraca otpora. Nakon pobuna u maju 1968. Urtubija je otvorio štampariju, proizvodio je političke pamflete, dok je okupljao ekipu operativaca za falsifikovanje pasoša, ličnih karata i radničkih plata.
Do kasnih 70-ih, Urtubia je došao do plana: promenio je serijske brojeve na putničkim čekovima i deponovao ih istovremeno. Rani globalni bankarski sistem Citibanke je postala glavna meta, a čekovi su se proširili na revolucionarne pokrete u Evropi, Latinskoj Americi i Sjedinjenim Državama. „Onome ko opljačka lopova hiljadu puta je oprošteno“, tvrdio je Urtubija. Tokom decenija, Urtubija je slao materijalnu podršku gerilskim grupama uključujući Crvene brigade u Italiji, Crveno-armejsku frakciju RAF u Nemačkoj, Crne pantere u SAD i ETA baskijske separatiste.
Godine 1991. otvorio je anarhistički društveni centar u pariskom naselju Belvil pod nazivom Le Space Louise Michel, koji nastavlja da radi i nakon njegove smrti. Njegov život je bio tema dokumentarca Lucio (2007) i Netflix filma: A Man of Action (2022).
Vredi pročitati: A History of Expropriative Anarchism

